to se astronomije tice
nema nikakvog razloga da novu godinu slavimo prvog januara jer se u
svemiru, a i ovde na Zemlji, tog dana nista narocito ne desava.
Proslava nove godine je, dakle, csto ljudska pojava. Sa nadom da ce
naredni period zivota biti bolji, laksi i lepsi, ljudi su od pamtiveka
docekivali narednu godinu prinoseci zrtve bogovima i priredjujuc gozbe.
Istorijsko je pitanje, medjutim, kada
pocinje nova godina. Ima logike da to bude na dan zimske kratkodnevnice jer posle toga
obdanica postaje sve duza, a noc sve kraca. Tako su radili Heleni i Stari
Sloveni. Ali Vavilonci i, upocetku Rimljani,
su novu godinu slavili negde oko prolecne ravnodnevnice sto isto tako nije lose resenje,
jer je to doba kada priroda pocinje da se budi, a dani postaju duze od noci. Asirci
su opet smatrali da se godine menjaju u septembru, onda kada prodje jesenja ravnodnevnica.
Pitanje kada pocinje sledeca godina
zapravo ni danas nije reseno u globalu. Jevreji je slave 6. septembra, Kinezi
negde krajem januara ili pocetkom februara (u svakom slucaju slave je dve nedelje).
Ortodoksni pravoslavci se drze starog kalendara pa Novu godinu docekuju 14. januara (mada
oni tvrde da je to 1. januar). Oni drugi, normalni pravoslavci su fleksibilniji. Oni slave
i 1. i 14. januar (neki cak i Muzicku novu godinu).
No, konacno, zasto bas 1. januar? Za sva
je kriv drugi od sedam rimskih kraljeva Numa Pompilije. Do njega rimski
kalendar je imao deset meseci, svaki mesec 30 odn. 31 dan, a godina je pocinjala 1. marta. Posto je deset meseci sa 304 dana, koliko je po tom kalendaru
trajala godina, ipak malo da u njih stane citava prava, Sunceva, godina, Numa Pompilije je
naredio reformu kalendara pa su dodata jos dva meseca: januar i februar i to pre meseca marta. Januar je bio posvecen
Janusu, bogu svih pocetaka. Logicno je da bozanstvo pocetka ne
moze imati svoj mesec na kraju godine, ali od tada je oktobar, iako mu ime kaze da je on
osmi mesec postao deseti, a decembar (deseti) postao je dvanaesti.
No nije to bio glavni problem. Taj
kalendar je imao 355 dana, dok sunceva godina traje 365 dana (i nesto sati) i Rimljani su
cesto morali da prave "zakrpe" na svom kalendaru ubacujuci povremeno dodatni
mesec. Ovo je dovelo do toga da obican covek nikad nije bio siguran koji je datum, pa cak
ni godina.
Stvar je morala da se popravi kad-tad. To
kad-tad bilo je 45-te godine pre n.e. kada je uveden novi kalendar. Julije Cezar,
koji je inace dobro poznavao astronomiju, pozvao je aleksandrijskog astronoma na glasu, Sosigena,
da sastavi novi kalendar. Sosigen je po starim egipatskim racunima uzeo da godina traje
365 dana i 6 sati i po toj osnovi je sastavio kalendar koji je nasto kasnije, po Cezaru,
nazavn Julijanski kalendar.
To nije bio los kalendar. Godina po tom
kalendru trajalaje svaga 11 minuta i 14 sekundi duze od prave godine. Reklo bi se
zanemarljivo.
Ali ta sitna razlika uvecala se u XVI
veku na citavih deset dana. Da bi se racunanje vremena uskladilo sa pojavama u prirodi
1582. po, nalogu pape Grgura XIII, napravljen je novi kalendar, ovaj koji
i danas koristimo. Taj
kalendar, poznat pod imenom Gregorijanski kalendar (po papi Grguru), je
preuzeo sve mesece svog prethodnika, a sa njima i proslavu Nove godine
1. januara.
Ovaj kalendar su prvo prihvatile
katolicke zemlje, a zatim je on poceo da se siri po svetu. U Srbiji je, kao zvanicni
kalendar, usvojen tek 1919. Medjutim Pravoslavna crkva ga ni danas ne priznaje, vec se
drzi julijanskog kalendara. Kako se razlika izmedju julijanskog i gregorijanskog kalendara
u medjuvremenu povecala na 13 dana, oni koji se drze pravoslavlja Novu godinu docekuju 14
januara.
Po Gregorijanskom kalendaru godina traje
365,2422 dana sto je preciznost koja nam dozvoljava da nekoliko milenija, budemo mirni.
Jer tropska godina traje 365,242199 dana i razlika nije velika. Postoje, medjtim, drugi
problemi sa ovim kalendarom. Meseci imaju razliciti broj dana, broj nedelja u tromesecjima
i polugodistima je razlicit, dani u nedelji padaju u razlicite datume itd. Ako jedne
godine 1. januar pada u petak, sledeci ce padati subotu. Iz mnogih razloga bilo bi dobro
da svaki datum ima samo svoje dane.
No ovo zapravo nebi bilo vredno ni pomena
da ne postoji jedan mnogo savrseniji kalendar od ovog gregorijanskog. To je novojulijanski
koji je desetak puta precizniji, a resio je i neke probleme sadasnjeg kalendara.
Novojulijanski kalendar je sastavio Milutin Milankovic i samo malo je
falilo da taj kalendar bude usvojen u svetu. Ali o tome, ipak, nekom drugom prilikom. |